"Trka na prstenac" svake godine, pretposljednjeg vikenda u kolovozu na barbanskom trkalištu "Gradišće"  potvrđuje svoje vrijednosti i obnoviteljsku snagu. U dane trke Barban  pohode na tisuće posjetitelja, slučajnih prolaznika i turista, koji se u te vruće dane zateknu u istarskim turističkim ljetovalištima.
 
U tisućljetnoj su se prošlosti Barbana događaji smjenjivali takvom brzinom da ni povijest nije uspjela sve zabilježiti, ali zato jedan nije mogao promaći kroničarima. Ne zbog toga što bi bio značajniji od ostalih, već iz jednostavnog razloga što je to “Trka na prstenac”. 

Da, dovoljno je reći “Trka na prstenac”, pa da se shvati veličinu tog djelića barbanske prošlosti, koji nas danas obvezuje. Nadživjela je okvire povijesnih viteških igara, te vođena ogromnom životnom snagom i pokojom inspiracijom povijesnih suputnika, “dotrčala” je iz kraja sedamnaestoga na sam kraj dvadesetoga stoljeća. U tom povijesnom slijedu, zapisujemo godinu 1696. uz koju vezujemo najstariji zapis o Trci.
 
To je “pritajeno zrno” proklijalo poslije 280 godina. Na puteljku što od središta Barbana vodi prema Gradišću (današnje trkalište), svaki je dodir koplja i prstenca bio zvonjava u čast jedne obnovljene tradicije. Ta “barbanska zvona” ne bi danas grmjela tako snažno da nije bilo dr. Danila Klena, povjesničara koji je istražio i objavio podatke o prvim trkama na prstenac. Barbanac, prof. Mario Kalčić publicirao je ta znanstvena istraživanja, i ona su u Barbanu naišla na plodno tlo. Prema tim su podacima studenti iz Istre, okupljeni u klubu “Mate Balote” u Zagrebu, članovi sportskog društva Barban u suradnji s barbanskim aktivistima i Katedrom Čakavskog sabora rekonstruirali “Trku na prstenac” i predstavili je 14. kolovoza 1976. godine na “Istrijadi”.

Oživljava tako pred našim očima mletački duh Barbana. Dakako, da u povijesti Serenissime, čijih je tridesetak duždeva ratovalo više od osam stotina godina na našoj obali za prevlast nad Jadranom, Barban, kao feudalni posjed mletačke obitelji Loredan, tek je kap u moru. Ali, u tom moru, “Trku na prstenac” doživljavamo poput davnog, gotovo zaboravljenog brodoloma, poslije kojeg valovi izbacuju na obalu predmete i ostatke potonulih lađa. Kao sjenka kakvog potopljenog imena, do nas su dokotrljale vijesti, zahvaljujući kojima smo izgradili novi, čvršći brod, što sigurnije plovi ususret svakoj novoj trci.

Trka na prstenac, Istrapedia