(Glas Istre, 01.08.2010.) Iz grada preko Velike bare, dalekog New Yorka, slio se na barbansku placu u subotu velik broj tamošnjih Istrijana. Povod je bilo druženje iseljenika koje već godinama organizira Istarska županija, a na kojem nikad ne manjka dobre zabave, jela i onog najvažnijeg - druženja.

Najviše je istarskih iseljenika baš iz Barbana i Labina, a u dva vala migracije velik broj ih je završio u Americi. Da u početku nije bilo lako i da iseljenička priča podsjeća na one koje možemo vidjeti u filmovima, potvrdio nam je Ratko Zenzerović iz Hrboki.

"Otišao sam u New York prije 37 godina jer je tada puno mojih prijatelja bilo tamo. Svi smo planirali ostati nekoliko godina, zaraditi nešto i vratiti se u Istru. Nekoliko godina na kraju se pretvorilo u cijeli život", prisjeća se Zenzerović.

U Americi je počeo raditi u restoranima, održavao je bazene, prao prozore na neboderima, a danas je uspješan poduzetnik koji se bavi nekretninama.

"Svaki početak je težak tako da ni meni nije bilo lako, nisam znao jezik, ali pomalo sam napredovao. Neminovno se moraš uklopiti, amerikanizirati. U Americi je pozitivno to što mladi nakon završenog fakulteta odmah nađu posao. Tamo je lako napredovati ako čovjek to želi.

Čujem da je kod nas problem s nezaposlenošću obrazovanog kadra. Krivo mi je kad idem na neko krstarenje i onda vidim naše dečke od 26 godina i sa završenim fakultetom da konobare", kaže Zenzerović. Zadovoljan je svakim dolaskom u Istru jer, kaže, u zadnjih deset godina puno toga se promijenilo nabolje.

"Svi mi iz Istre smo se dobro snašli u Americi, imamo kuće, svoj biznis i zadovoljni smo. Okupljamo se u istarskim klubovima gdje obavezno zaigramo briškule i trešete, a jede se domaća hrana - fuži i njoki. Pričamo istrijanski i lijepo se zabavljamo. U Istru dolazim svake godine i uvijek se osjećam kao da nikad nisam ni otišao jer ovdje imam puno prijatelja koji me posjete i u New Yorku", kaže Zenzerović.

Iako već skoro 40 godina živi u New Yorku, gdje je izrazita koncentracija Istrijana, dijalekt se njeguje u obitelji otkad je oženio Barbaru porijeklom iz Poljske. Kćeri Cristina i Susan odmalena pričaju istrijanski jer se doma, kaže Zenzerović, priča po domaći, ne engleski. Jedna radi kao profesorica u školi, a druga na njujorškoj burzi.

Na placi je u subotu iseljenike pozdravio barbanski načelnik Denis Kontošić i pročelnik županijskog odjela za međunarodnu suradnju i europske integracije Oriano Otočan. Za što bolji štimung pobrinuli su se Magnolija, Vesna Nežić Ružić, Sergio Pavat, Sergio Valić, Adriano Šćulac i kulturno-umjetničko društvo Barban. (T. GRBIĆ)