Riječ općinskog načelnika
Dobrodošli na službenu web stranicu općine Barban! Želja nam je donositi zanimljive sadržaje i događanja, povezane s Barbanom i Barbanštinom. Znati ćemo poslušati i Vaše primjedbe i prijedloge, sa ciljem da stranica bude još zanimljivija. Zahvaljujemo Vam na današnjoj posjeti, uz želju da nas posjetite opet!
Srdačan pozdrav,
Denis Kontošić, prof. ing
| Dosta je kvaziistarske arhitekture |
|
|
  (Glas Istre, 20.01.2011.) Eksplozijom gradnje i uređenja kuća za odmor u unutrašnjosti Istre
nastao je pravi kaos u promišljanju toga što je lijepo i primjereno
istarskom seoskom prostoru. Treba li se u novoj gradnji kopirati stare
istarske kuće ili ići na moderna rješenja i koliko se ona uklapaju u
ruralni ambijent?Odgovore na ta pitanja pokušali su dati arhitekti na svojim nedavno održanim godišnjim susretima gdje su raspravljali o turizmu i arhitekturi. Dobre i loše primjere izdvojio je pulski arhitekt Dean Peteh, koji zajedno s kolegicom Linom Stepančić u sklopu arhitektonskog studija Indigo uglavnom radi projekte upravo za kuće za odmor u unutrašnjosti. Za svoj su rad dobili više međunarodnih priznanja. Njihov višegodišnji klijent Dussmann sa sjedištem u Motovunu dobio je tri nagrade Bentley International Property Award za projekte kuća za odmor u okolici Vižinade i Motovuna. Kakva je gradnja za turizam prihvatljiva u unutrašnjosti Istre? - Ne možemo razdvojiti gradnju za turizam od ostale stambene gradnje. Pogotovo jer gradnju u unutrašnjosti za turizam planiramo u manjim formatima. Međutim, to ovisi i o tome koliko je kuća udaljena od sela. Veća je sloboda u projektiranju ako je kuća udaljenija, dok se postojećoj arhitekturi sela treba prilagoditi ako se kuća gradi u centru ili ako je riječ o interpolaciji građevine.U interpolaciji se može ići metodom kontrasta, zatim metodom faksimila, odnosno da kopiramo susjede, što je najmanje prihvatljivo jer pokazuje najmanju dozu mašte. Odgovor je u širokoj lepezi rješenja između ta dva ekstrema. Važnije je podići sveukupni prosjek estetske kvalitete gradnje, nego dičiti se s par izvrsnih građevina u moru loših. Možemo početi od izbora boje. Naš uzor i kompatibilan prirodni prostor je Toscana. Ona nam na prvi pogled može izgledati pomalo jednolično s pročeljima u krem i oker nijansama te s tamnozelenim škurama, ali tamo ne možete vidjeti grešku, odnosno agresivnu boju kuće. ČABRUNIĆI SU NEŠTO NAJGORE U ISTRI Koliko su arhitekti "zaslužni" za lošu arhitekturu? Imaju li arhitekti dovoljnu ukusa da bi ga nametnuli investitorima? - Hm. To je teško reći. To se vidi po njihovom radu. Primjerice, loš primjer su kuće za odmor u Čabrunićima i Paradižu, koje je radio jedan stariji arhitekt koji je u međuvremenu preminuo. On je radio za malu cijenu, a kod takvih projekta bitno je da sve bude jako jeftino. Znači kreće se od odabira superjeftinog projektanta, umnoži se jedan te isti projekt, dobije se veliki popust na projektnu dokumentaciju, sama lokacija se usitni na što je moguće manje parcele da bi se dobilo čim veći broj smještajnih jedinica i u gradnji se koristiti što jeftiniji materijal koji bi trebao sličiti onim skupljima. Trebaju li unutrašnjosti Istre uopće takva turistička naselja? - Turistička naselja uz golf terene te naselja u planiranim turističkim zonama svakako će se dogoditi. Ne vidim u tome veliki problem ako su prostorni planovi dobro pripremili podlogu. Pravila određuju naši planeri i urbanisti koji ne bi trebali dopustiti preveliku izgrađenost. Ne trebaju nam proširenja stambenih naselja po receptu Čabrunića i Paradiža koja narastu uz postojeće selo kao nekakvo predimenzionirano strano tijelo u sukobu s prostornom logikom starih struktura naselja. Manji bi bio problem u prostoru da su se takva naselja desila dalje od postojećih sela. Kvalitetnim prostornim planiranjem takve situacije potrebno je izbjeći. Međutim, upravo su urbanisti isplanirali prostor, primjerice, u Paradižu. Ipak je tu vaša struka zakazala. Kako to komentirate? - Šteta je da se prostorno planiranje radi na takav način i što je koncept u rukama pojedinaca. Općine su male, želi se pogodovati vlasnicima zemljišta pa se urbanizira jednu veću česticu. AUTOHTONA ARHITEKTURA ODRAZ SIROMAŠTVA Imamo li u Istri uopće dobar primjer turističkog naselja u unutrašnjosti? - Imamo primjer jednog naselja u Momjanu s kojim, doduše, nisu zadovoljni načelnik i stanovništvo. Ono je jedan najnježniji pristup jer sagrađene kućice malog formata na nižoj lokaciji od sela nisu kičaste te su ožbukane i obojene u pastelne boje. Kako napraviti nešto autohtono istarsko, a novo? - Lako. Unutrašnjosti Istre više odgovaraju raspršeni turistički kapaciteti manjih dimenzija - pojedinačne kuće za odmor, agroturističke stancije i mali tzv. boutique hoteli. Turistički kapaciteti moraju se skladno integrirati u postojeća naselja. Kuće za odmor mogu izgledati vrlo različito. Njihov izgled ovisi o zatečenom prostornom kontekstu i na raspolaganju nam je veliki raspon mogućih oblika - od rustikalnih do suvremenih minimalističkih. Na nama arhitektima je da iz svake situacije izvučemo najveću kvalitetu. Baš svaka kuća ne mora biti remekdjelo, ali važno je postići maksimum za danog investitora na danoj lokaciji uz dani budžet. Ima li zainteresiranih turista i kupaca za takve kuće? - Sve više ljudi traže odmor od gradskog stresa u idiličnom istarskom krajoliku. Neki izričito traže boravak u asketskom ruralnom ugođaju, a drugi u komotnim suvremenim kućama. Komforne i suvremene kuće za odmor veoma su tražene u svijetu. U današnjim uvjetima višeg standarda i moderne tehnologije ne možemo gostima pružati boravak isključivo u primitivnim nastambama. Svakako je potrebno je polako udaljavati se od kičaste estetike pseudoistarskih kućica i hrabrije krenuti u smjeru elegantnije arhitekture bez obzira na to je li pročelje u kamenu ili ožbukano te stolarija drvena ili aluminijska. Činjenica je da model stare istarske kuće ne možemo doslovno koristiti ako želimo izgraditi komfornu kuću. Stara istarska kuća imala je siromašan oblik, prostor za životinje u prizemlju, konobu, nije imala nikakvu pokrivenu terasu. Autohtona arhitektura pokazuje jedno siromašno doba. (Razgovarala Barbara BAN) |